Kada radite ono što volite sve je moguće

Nina Milutinović i Marija Radosavljević su dve izuzetno talentovane dame koje se kriju iza imena Pretty Dolls and friends i prave neverovatan nakit. Dok su Ninine minđuše i broševi raznobojni i srcoliki, Marija je zadužena za bakarni nakit. Njihova firma postoji oko 6 godina i ne samo što dizajniraju i prodaju taj divan nakit, već organizuju i radionice širom bivše Jugoslavije. Nije da nije bilo straha kada su rešile da se time bave, ali Marija kaže:

  • Strah je uvek prisutan, međutim kada je želja dovoljno jaka i vera u to što se radi, nemoguće je da se nešto ne ostvari. To važi za bilo koju oblast i za bilo koje zanimanje. Ukoliko veruješ u sebe i svoj rad ti ćeš zaista da postigneš to što želiš.

Koliko vam je bilo potrebno novca u startu?

  • Kapital je uvek potreban, ali u startu se razmišlja da se krene malo po malo. Ulaže se mali deo dok se ne napravi neki obrt, pa kaprsten-novi-5da se to desi, novac se ne troši nego se ulaže u dalji rad sve do momenta dok se ne ispune neki optimalni uslovi za rad. Onda se već postepeno odvaja deo novca za druge stvari, za materjale, a za alate ste već stekli u međuvremenu.Što se samog starta tiče, sopstveni novac sam uložila u osnovno, pa sam posle kraćeg vremena ipak morala da uzmem minimalnu pozajmicu, ali sam opet napravila novac nakon toga pa sam se razdužila, a kasnije je sve krenulo kako treba. To nije neki veliki novac pa da se ljudi obeshrabre, nije to par hiljada evra, nego manje od toga. Mnogo je bitno da se u startu ne napravi greška da se misli da mora sve da se ima istog momenta da bi moglo nešto da se postigne. Ne, naprotiv. Kada je nakit u pitanju i kada se pogleda kako rade, recimo, ljudi sa Bliskog Istoka, kakve proizvode mogu da daju sa minimalnim alatima, isto tako možemo i mi polako da pomeramo s voje granice i da vidimo šta je to sledeće što nam treba. Sa malo novca može da se krene, malo po malo, i to na kraju da rezultata.

Gde plasirate svoje proizvode, da li se ograničavate na teritoriju svog grada ili idete i dalje?

  • Naravno, za početak se kreće od svog grada i to je onaj deo kada se tržište ispituje i kada se vidi kako ljudi reaguju na to što vi proizvodite. Ja sam isprva nudila svoj nakit po firmama i samim tim sam formirala ono što je jako bitno, a to je marketing. Naravno, tu je i internet koji je neophodan i neminovan da bi se napredovalo. Onda se prate festivali, događaji gde to može da se plasira, ide se, pokušava se, kada za to ima novca. I tako se pomeraju granice, od Niša do Beograda, Novog Sada, pa se onda ode i preko granice, preko bivše Jugoslavije i dalje. Ide se postepeno i onda to da mnogo rezultata, ali potrebna je vera u to što se radi, da se radi na sebi i na svom zanatu da bi čovek mogao da postigne svoj cilj.

Koliko ulažeš u edukaciju i usavršavanje?

  • Ja sam mnogo tvrdoglava i uporna. Krenula sam od bakarne žice da bih danas došla do toga da kombinujem i druge materjale, baprsten-i-crnokar i srebro i mesing, na primer. U startu čovek kad krene ima viziju šta želi, ali bitno je šta realno može da postigne. Mogla sam i ja u startu da uđem u dugove i da krenem sa srebrom, ali to je mnogo viši cilj od realnog. Ja sam išla postepeno i eto, krenula od žice, a danas koristim i limove i sve moguće tehnike. Konstantno radim na sebi i ulažem u sebe i čini mi se, posle svih ovih godina, koliko učim i koliko sam naučila kroz razne edukacije, međunarodne radionice, opet mogu da kažem da i dalje ništa ne znam i da i dalje treba da učim.

Kada si krenula od te žice, da li se možda ponovo javio strah, da li si pomislila komplikovano je, naporno je, možda se ne isplati, bolje da odustanem? Ako jeste, kako si ga prevazišla?

  • Moja dobra strana i ono na čemu bi ljudi svakako trebalo da porade je to da uopšte nisam razmišljala o finansijskom momentu. Uvek su mi dizajn i umetnost bili na prvom mestu. Neminovno je da radom dođu i finansije. To mogu da kažem, jer sam osetila i na svojoj koži. Nije ni u Srbiji sve crno i loše. Ako vi stvari vidite drugačije, ako gazite i verujete u sebe. Jednostavno, može se sve, samo da se gradi postepeno i da se radi na tome.

Gde je najdalje tvoj nakit stigao?

  • Pa u poslednje vreme ono što znam je da je otišao do Kanade i Amerike. Još nije stigao do Australije, ali Evropa je pokrivena.

Dakle, uz pomoć kontakata i interneta čitav svet može da bude tržište?

  • Upravo tako. Internet je za te stvari zaista pogodan. Imam i svoju fejsbuk stranicu i svoj sajt koji su mi doneli dobar plasman mojiprsten-novi-1h proizvoda. Gde su kontakti, tu su i ponude. Evo, poslednja ponuda je stigla iz San Franciska za neku vrstu saradnje i promocije mene kao dizajnera na njihovom tržištu. Kada sam ušla u čitavu tu priču, moj san je bio da se moj nakit pojavi u nekom italijanskom časopisu s obzirom na to da su Italijani jako poznati po svojim školama i fakultetima gde se uči isključivo dizajn nakita i najpoznatiji su u Evropi. I jednog lepog popodneva mi je stigla vest kako je moj prsten objavljen u njihovom časopisu Vicenza Jewlery. Moj san je bio ostvaren, ali naravno, nisam tu stala, nastavila sam dalje. Želim da kažem da je sve moguće. Zaista treba da verujete, kao dete, u neke stvari i da radite, puno da radite i onda je sve moguće.

Ali mora da se radi ono što se voli?

  • Dobra konstatacija. Kada sam razmišljala čime da se bavim, pored svog osnovnog posla profesora u Umetničkoj školi, želela sam da bude u domenu umetnosti. Napravila sam listu stvari koje volim da radim, koje mene ispunjavaju, i napravila selekciju. Pomogle su mi i neke moje životne smernice, bavila sam se nakitom i kao mlađa, i to me je definitivno opredelilo za tu priču. Istraživala sam, došla do početnih informacija i to me je, što se kaže, poteralo da se time bavim.

Da li je put od ideje do registrovanja firme bio dug?

  • To se nekako samo namesti. Zbog ponuda koje dobijete dođe do povećanja obima posla. A kada neka ponuda zahteva da sve zakonski i papirološki bude rešeno, to je taj momenat. Prilika se sama ukaže.

Da li si sarađivala sa nekim od većih niških institucija?

  • Imala sam saradnju sa Nišville-om i tu smo jako fino prošli, družili se, razmenjivali kontakte sa strancima koji dolaze ovde. Sa TON-om ne, mislim da još uvek nisu na tom nivou saradnje sa dizajnerima. Oni rade na sebi, ali tu bi moglo i mnogo dublje da se uđe u priču.

Da li je bilo još nekih prepreka?

  • Prepreka uvek ima, ali se trudim da ne razmišljam o tome. Vodim se onim što mi je bila prvobitna ideja, to je ljubav prema dizajnu nprsten-novi-8akita i rad. Bilo koja da je prepreka, može da se reši, može da se prevaziđe. Treba da se mudro razmisli o svemu u svakom trenutku, ali prepreka ima, to je neminovno u svakom poslu. Ti radiš i kao profesor, a imaš i vremena da se baviš svojim hobijem koji je, očigledno, isplativ, dakle može da se nađe vremena da se uklopi jedno sa drugim?Mnogi ljudi me pitaju kada ja spavam, kada imam vremena za dete i porodicu. Mislim da dobrom organizacijom sve može da se postigne. Puno radim, to je suština, to je ono što prenosim i svojim učenicima u školi, da ukoliko žele da budu dobri dizajneri moraju mnogo, mnogo, mnogo da rade. Bez mnogo rada nema nikakvih rezultata.

Da li radiš samo kada imaš inspiracije ili radiš konstantno?

  • Nemam to klasično definisano. Naravno, najviše volim da radim kada sam inspirisana, kao i svi ljudi koji se bave umetnošću. Međutim, vremenom sam naučila jednu jako lepu stvar, a to je da kada nemam inspiracije radim tehničke stvari koje me ne zamaraju. Ako znam da mi je potrebno toliko i toliko pločica, formi za prstenje, oblika, ja ću da izoblikujem i da sečem. Neću da se zamaram inspiracijom jer je nemam u tom trenutku, ali baviću se tehničkom obradom stvari. I tu treba da se napravi kompromis i da onda kada nemate inspiracije ipak nešto možete da uradite. Ne treba forsirati inspiraciju, da neki proizvod mora da izađe u tom momentu jer je to nemoguće. Nismo mi svakoga dana, u istom periodu, isto raspoloženi i inspirisani. Recimo, tog dana ću da radim samo turpijanje koje me smiruje, ne bavim se nekim idejama, ali će zato narednog dana da dođe taj nalet inspiracije, pa ću lepo to da spojim i da iskombinujem.

Ali je bitno svakoga dana izdvojiti malo vremena da bi proces tekao?

  • Tako je. Treba izdvojiti vremena. Treba nekada sebi dati i oduška, to nije pogrešno. Ali svakako treba imati neki kontinuitet, to je jako važno za čitavu priču.

Da li ste došli do stadijuma da zapošljavate i druge ljude?

  • Situacija u zemlji Srbiji je malo, da kažem, ograničena. To traži ulaganje u tog nekog drugog, a prosto ne bih volela da nekoga uvučem u priču i da radi za neku minimalnu platu što ne bi trebalo tako da ide. Treba da se adekvatno ispoštuje tuđe vreme i tuđi rad. Ali do toga će sigurno doći.

Marijine i Ninine radove svakako potražite na fejsbuku, verujem da ćete se zaljubiti i postati njihov verni kupac.

Projekat „Kreni i promeni život“ podržala Uprava za kulturu – Grad Niš